Subota, 12.11.2011., sjedim na našem CISEx štandu na Info Restartu i razmišljam o svojim dojmovima. Čitam komentare na Twitteru pod hashtagom #inforestart. Čitam ono što prenose naši tehnološki i poslovni portali, kako intoniraju svoje izvještaje i prisjećam se sajma Info 1996. godine.
Te sam godine prvi puta nastupao na Infu. U to vrijeme kada je rijetko koji izlagač uopće imao web stranicu, kada je glavni Internet servis bio e-mail i kada su firme koje su ga imale obično imale samo jednu e-mail adresu, Info je bio velik i važan. Na njega se dolazilo vidjeti što se zbiva u IT-u. Tu su se mogli vidjeti do tada neviđeni hardveri i softveri. Velike međunarodne tvrtke izlagale su na Infu, a jednako tako i najveće hrvatske IT tvrtke. Mi smo tada donijeli na svoj štand živu instalaciju Voice over Frame Relay komunikacije, jedne tehnologije koja je u svijetu propala prije nego se i pojavila i pobrali smo nagradu za taj izložak.
Info je još par godina nakon te 1996. godine bio velik po broju izlagača, no ljudi su i tada pričali o nekom slavnijem Infu iz vremena prije. Sjećam se kako su tih godina kolege iz IBM-a nostalgično pričale o godinama kada su se na Infu svečano potpisivali kupoprodajni ugovori s velikim korisnicima njihovih mainframe računala. Sve više firmi žalilo se na neisplativost ulaganja u nastup na ovom sajmu. Istina, on je u to vrijeme imao "regionalni karakter", dolazili su ga posjećivati ljudi iz regije, ali domaće tvrtke koje su na njemu izlagale nisu imale taj domet. Slaba je korist za njih bila što će netko doći u Zagreb, vidjeti novi komad IT opreme, a onda otići kući i to isto kupiti od svojeg najbližeg dobavljača, tj. uvoznika.
Da, ti slavni dani Infa bili su zapravo slavniji dani informatičkog uvoza, a Info je uglavnom služio za prezentaciju IT opreme i rješenja stranih proizvođača. Bilo je naravno i domaćeg softvera, no on je uglavnom uvijek ciljao samo domaće tržište. Tako i na Infu.
A onda je WWW polako gasio Info, a on se nije znao transformirati i prilagoditi novom vremenu na vrijeme. No pitanje je kakve je uopće šanse imao u tom formatu jer propadali su i drugi slični lokalni sajmovi u Europi. Ostali su naravno oni najveći, najorganiziraniji, u zemljama koje imaju veća tržišta. Oni na kojima se i dalje događaju premijerna predstavljanja novog u IT-u, na koje vrijedno putuju naši informatički novinari, ali puno manje naši proizvođači. U zemljama poput Hrvatske ovakve sajmove nadomjestile su konferencije, prije svega one poznatih vendora.
Info je trebalo ili zaboraviti ili potpuno drugačije osmisliti. Info Restart je takav pokušaj novog osmišljavanja i on je unatoč tome što su mnogi Info Restart negativno komentirali po mojem mišljenju bio upravo ono što nam treba. Potrebna lekcija!
Info Restart 2011 privukao je oko 50 tvrtki, uglavnom domaćih proizvođača, specijaliziranih medija i agencija. Organizatori su dobili ono što su tražili i očekivali. Donijeli su odluku o pokretanju pet do dvanaest, ostavili vrlo malo vremena i sebi i izlagačima za organizaciju nastupa. Javno su proklamirali da je sajam zamišljen kao okupljanje manjih domaćih proizvođača, pa se tako i dogodilo. Došli su manji, domaći, no nije ih došlo previše.
Svaki od njih dobio je za vrlo malu investiciju od 750kn jednostavan mali štand, ali i dva slota od 30 minuta za svoja predavanja u istom paviljonu u dijelu koji je uređen poput konferencijskog prostora. Dobili su četverodnevnu priredbu u najvećem hrvatskom gradu s besplatnom ulaznicom, no nekim se izlagačima činilo da nisu dobili dovoljno.
Najviše nezadovoljstva bilo je zbog slabog odaziva publike. Obzirom na to što su na sajam donijeli pokazati, moje je mišljenje da im je bila potrebnija kvaliteta nego masovnost posjeta. Mnoge sam kolege pitao jesu li prije sajma odradili domaću zadaću, jesu li poslali pozivnicu ljudima za koje su htjeli da ih posjete na sajmu, jesu li ih pozvali na svoj štand, organizirali sastanke, pozvali na svoja predavanja. Odgovor je u pravilu bio negativan. Planirali su na sajmu loviti nekog nepoznatog novog kupca koji se vjerojatno nije pojavio.
Rijetko je koji izlagač na svojem štandu organizirao neko događanje. Kroz glavu mi je prolazio sajam Systems u Minhenu na kojem sam bio 1999. godine. Te godine je par domaćih tvrtki u aranžmanu HGK nastupilo tamo s jednim malim štandom u posljednjem prolazu posljednjeg paviljona. Sjećam se kako sam svake večeri šetao paviljonima negdje oko 19 sati, a na skorom svakom štandu bila je neka zabava. Male pivnice, mali koncerti, zakuske, sve puno ljudi u taj kasni sat.
Na Info Restartu bio sam na samo jednoj takvoj. To je bio Happy Hour na štandu CISEx-a. Zabava s koje nas je potjerala zaštitarska služba (istina tek nakon njihove treće molbe), opuštanje koje nam tako nedostaje u ova vremena i na kojem smo htjeli ostati do jutra i zajedno pjevati i stvarati novu povezanost između nas u industriji. Zabava na kojoj smo slavili uspjeh našeg člana, tvrtke Mobilna informatika (SalesPod) koja je isti dan pobijedila na natjecanju Under the Radar u SAD-u. Podsjećam, Info Restart imao je besplatan ulaz, pa smo tako imali priliku još jednom doživjeti vremena u kojima živimo. Naša skromna zakuska planula je u 20ak minuta jer su je ugledali naši gladni sugrađani. Tužna slika, u potpunom neskladu s naslovom "sretni sat", a opet osjećaš da ti je drago da si nekog nahranio i da je to za te ljude barem jednovečernja sreća.
Nastup 16 članova naše udruge na zajedničkom štandu (plus još jednog preko puta) imao je odjeka. Mi iz upravnog odbora tih smo dana dali mnoštvo izjava, intervjua hrvatskim medijima, gostovali u radio i televizijskim emisijama s osnovnim ciljem širenja optimizma i pozitivnih misli o onome što radimo. Na sajmu nam je u posjet stigla delegacija krovne udruge Hrvatskih izvoznika s kojom smo proveli vrijeme u odličnom razgovoru o našoj budućoj suradnji.
Dobili smo i najmanje 15 novih članova naše udruge, a među njima i tvrtku Končar KET.
Konačno, naša udruga dobila je i posebno, najviše priznanje za ukupni nastup na Info Restartu.
U godinama ispred nas želimo otići na mnoge sajmove. Na neke želimo otići zajedno, pa nam je ovaj nastup pomogao da to naučimo. Volim reći da je Info Restart za nas bio "Čatež" u kojem smo održali svoje prve pripreme za ono što nas čeka po svijetu, a takve pripreme trebat će nam i dalje. Želim vjerovati da Info ima svoju budućnost. Nadam se da će Radoslav Dejanović (idejni začetnik Info Restarta) i Bojan Markov (voditelj projekta Info Restart) koji su najviše zaslužni za sve dobro što se dogodilo ove godine ostati i sljedećih godina u prilici raditi još bolju priredbu, te im želim od srca zahvaliti za njihove ideje, pozitivnost i veliki trud koji je primarno usmjeren na podršku hrvatskim proizvođačima i izvoznicima. Još kad bismo im i mi uzvratili pa iduće godine rezervirali čitav jedan paviljon samo za softverske izvoznike. S obzirom na porast broja članova, bit će nas do tada sigurno dovoljno.
Ako opstane, Info zaista opet može postati slavan. No slavan na jedan posve drugi način nego onaj stari. Ovog puta na pravi način, kao mjesto okupljanja hrvatskih proizvođača, izvoznika, kao jedan od katalizatora nove strateške industrije koja upravo raste u našoj zemlji. Nikad više nećemo ići na Info gledati nove joysticke i pentiume, a ne bismo trebali ni nove tablete i smartphone.
Na Info trebamo ići zato da bismo tamo vidjeli i upoznali ljude koji žive u Hrvatskoj i stvaraju novi, moderniji i bolji svijet.
Registrirani članovi udruge CISEx na ovom mjestu vide PREMIUM sadržaj namijenjen samo njima. Ako ste član udruge logirajte se kako biste mogli vidjeti sadržaj. Ako niste član udruge, a htjeli biste to postati upoznajte se s našom udrugom i uslugama koje ona nudi svojim članovima i pošaljite nam popunjenu pristupnicu.
